ATENTAT NA TITA : Tri sovjetska plana za kraj Jugoslavije

Sovjetski obavještajni aparat desetljećima je pomno skrivao svoje planove za ove prostore. U prvom nastavku serije feljtona mogli ste čitati zašto je Stjepan Radić bio među prvim metama u potencijalnoj destablizaciji Jugoslavije. Drugi nastavak bavi se pomno zataškanom poviješću odnosa tadašnjeg Sovjetskog saveza s nekim potpuno nepoćudnim likovima kao što je Draža Mihailović. Treći dio serije prenosi informacije o najtajnijim planovima opasnih Staljinovih atentatora koji su ozbiljno razmatrali kako ubiti Josipa Broza TIta jer su vdijeli da diplomatskim pritiscima ne postižu ništa. Memoari  „Obavještajne službe i Kremlj" pobudili su ogromno zanimanje nakon objave. Pavel Sudoplatov, general-poručnik, nekada prvi diverzant i terorist Sovjetskog Saveza, koji je u sovjetskoj tajnoj službi NKVD-u radio 32 godine otkrio je tajnu o atentatu na Tita.

ATENTAT NA TITA : Tri sovjetska plana za kraj Jugoslavije

Sovjetski agent Grigulevič uz pomoć jugoslavenskog generala Mome Đurovića trebao je 1952. u Beogradu zaraziti maršala Tita bakterijom plućne kuge! Druga verzija atentata je bila spremna: „Atentat treba izvesti uz pomoć nečujnog pucnja iz oružja zamaskiranog u predmet svagdašnje upotrebe, uz istovremeno ispuštanje suzavca, kako bi se stvorila panika koja bi omogućila Maksu bijeg i prikrivanje tragova..." Godina 1952. je bila četvrta od početka žestokog sukoba između dvije socijalističke zemlje, Jugoslavije i SSSR-a, i njihovih vođa Josipa Broza Tita i Josifa Visarionoviča Džugašvilija Staljina, koji je izbio 1948. godine. U svojim beogradskim odajama jugoslavenski maršal je spreman da u kratku audijenciju primi diplomata Kostarike u Vatikanu, akreditiranog i u Jugoslaviji.

Prilikom rukovanja, kostarikanski diplomat, zapravo obavještajac i likvidator sovjetske tajne službe NKVD-a, pod tajnim imenom Maks, treba laganim pokretom ruke baciti Titu u lice bakterije plućne kuge, dobro skrivene i sašivene u rever kaputa. Bakterija je morala biti smrtonosna ne samo za Tita nego i za sve ostale osobe koje će se tog trenutka zateći u prostoriji, navodis srpski autor Marko Lopušina u knjizi KGB protiv Jugoslavije.

Agent Maks, prije nego što ode Titu, dobit će cjepivo, ali ni sam, zapravo, neće znati čime će zaraziti jugoslavenskog predsjednika i ljutog Staljinovog protivnika. Baš taj, pomalo bizarni, plan likvidacije Josipa Broza Tita iznio je u svojim sjećanjima jedan od vodećih sovjetskih operativaca NKVD-a. Pavel Sudoplatov je u sovjetskoj obavještajnoj službi radio pune 32 godine, od 1921. do 1953. godine.

Onda je kao „neprijatelj naroda" osuđen na dugogodišnji zatvor, u procesu zajedno sa svojim šefom Lavrentijem Pavlovičem Berijom. Sjećanja Pavela Sudoplatova, „prvog diverzanta i terorista“ Sovjetskog Saveza, opisana u knjizi „Obavještajne službe i Kremlj" (Razvedka i Kremlj), izašla iz tiska krajem 1996., izazvala je pravu senzaciju. General-poručnik NKVD-a, u poglavlju „Posljednje godine Staljinove vladavine“, iznosi još nekoliko načina na koje su agenti sovjetske špijunaže mislili likvidirati Tita.

ATENTAT NA TITA : Tri sovjetska plana za kraj Jugoslavije

bog toga je sovjetska tajna služba, nakon završetka rata, poslala Grigulevića s lažnim kostarikanskim dokumentima u Rim, gdje se brzo snašao i nametnuo u krugu južnoameričkih diplomata i poslovnih ljudi. Komunikativan, duhovit i uvijek s dovoljno novaca u džepu što mu je redovno stizao iz Moskve na račun u jednu rusku banku, Maks, odnosno Grigulevič, uskoro postiže čak i to da ga kostarikanska vlada imenuje svojim diplomatom u Vatikanu i Jugoslaviji. Lažni diplomat, kako piše Sudoplatov u svojoj senzacionalnoj knjizi, posjećuje Jugoslaviju nekoliko pula. Kako stoji u izvještaju NKVD-a. „ulazi u krug ljudi iz Tilove klike", posebno se zbližava s Vladimirom Velebitom, tadašnjim jugoslavenskim ambasadorom u Londonu, kojega engleski povjesničar Jasper Ridley, u opsežnoj biografiji pod naslovom ,,Tito“, optužuje da je radio za sovjetsku obavještajnu službu, odnosno da je bio dvostruki špijun. Sudoplatov ne navodi to u svojoj knjizi.

 

Osim već spomenutog, „bakteriološkog" atentata, u laboratorijima NKVD-a razmotrena su još dva načina likvidacije. Tih zimskih dana 1952. očekivala se službena Titova posjeta Velikoj Britaniji. Agenti NKVD-a predvidjeli su to kao moguće mjesto atentata na jugoslavenskog komunističkog vođu. Na primanju u Titovu čast Grigulevič je trebao izvršiti ubojstvo.

„Atentat treba izvesti uz pomoć nečujnog pucnja iz oružja zamaskiranog u predmet svakodnevne upotrebe i dijela odjeće, uz istovremeno ispuštanje suzavca, kako bi se stvorila panika koja bi omogućila Maksu bijeg i prikrivanje tragova." Tito je trebao pasti u okruženju mnogobrojnih diplomata i britanskih političara. U opuštenoj atmosferi prijema, uz pjenušac i delikatese jugoslavenskog porijekla, sovjetski agent-ubojica trebao je izvršiti zadatak.

IZVOR:https://express.24sata.hr/

 

 

 

Komentari

Za objavu komentara morate biti prijavljeni.

Jeste li uživali u ovom članku? Budite informisani pridružujući se našem biltenu!

Povezano
Autor:
Najpopularnije
окт 26, 2020, 2:21 по подне - Suza
окт 25, 2020, 6:49 по подне - Boris M.