DEPRESIJA - Sve što treba da znate

ŠTA JE DEPRESIJA

Depresija nije prolazno stanje neraspoloženja i pasivnosti, već se radi o ozbiljnoj bolesti koju treba liječiti.

U depresiji je potisnuto raspoloženje i upravo takvo patološki sniženo raspoloženje je osnovno obilježje ovog stanja. Promjena raspoloženja u depresiji može se javiti bez vidljivog razloga ili u očitom neskladu s potencijalnim uzrokom.

Generalno, depresivni poremećaj karakterišu epizode depresivnog raspoloženja koje se mogu ponavljati tokom života, pa tako govorimo o ponavljajućem depresivnom poremećaju. Glavni simptomi su tužno, tj. sniženo raspoloženje, gubitak energije, gubitak interesa i zadovoljstva, poremećaj apetita i spavanja, a ponekad i razmišljanja o samoubistvu. Osim gubitka radosti življenja, depresija sa sobom nosi i gubitak sposobnosti za rad.

POJAVA DEPRESIJE

Depresija se češće pojavljuje u nekim porodicama i u krvnih srodnika oboljelih od depresije, što ukazuje na značajnu gensku podlogu.

Nastanak depresije se objašnjava brojnim biopsihosocijalnim teorijama. Ono što je poznato jest činjenica da se depresija češće pojavljuje u nekim porodicama i da je genetski uslovljena. To znači da razvoj depresije zavisi kako od genetskih sklonosti tako i od uticaja okoline.

OSNOVE DEPRESIJE

Biološku osnovu depresije predstavljaju promjene u metabolizmu hemijskih molekula – neuroprenosnika (serotonina, noradrenalina i dopamina), kao i broj i osjetljivost struktura na koje neurotransmitori djeluju – receptora. Upravo su ti neuroprenosnički sistemi mjesto djelovanja antidepresiva.

Bihevioralna teorija pak govori o depresiji kod osoba s manjkom socijalnih vještina i vještina rješavanja problema, koje uvijek iznova doživljavaju negativnu reakciju okoline i kojima nedostaje samopotkrepljenja (ličnih pohvala i nagrada za pozitivno ponašanje).

Kognitivni modeli depresije polaze od pretpostavke iskrivljenog razmišljanja, odnosno negativnog razmišljanja o sebi, svijetu i budućnosti.

Psihodinamske teorije na depresiju gledaju kao na ljutnju okrenutu prema unutra, u podlozi koje je stvarni ili zamišljeni gubitak; a negativne emocije rezultiraju osjećajem krivnje, bezvrijednosti i besperspektivnosti, što znači simptomima tipičnim za depresiju.

U socijalnim teorijama važnu ulogu ima stres, pa je tako nađena povezanost između gubitka jednog od roditelja prije navršenih 11 godina života te razvoja depresije u odrasloj dobi.

Danas smatramo da je depresija biopsihosocijalni poremećaj. Nastaje kod pojedinaca kod kojih postoji manja ili veća urođena predodređenost za pojavnost depresije, a nepovoljni i stresni događaji pogoduju razvoju bolesti. Ovdje je bitno naglasiti da je depresija bolest, sa svojim genetskim i biološkim karakteristikama. Dakle, depresija nije prolazno stanje neraspoloženja i pasivnosti – ona je ozbiljna bolest koju treba liječiti.

Simptomi depresije

Depresivni bolesnici su tužni i besperspektivni, muči ih osjećaj krivice, te vjeruju da su razočarali druge ljude. Mogu biti razdražljivi, tjeskobni i napeti, izbjegavaju druženja i povlače se u sebe. Osjećaji su im umrtvljeni, otupljeni i ne uživaju više u aktivnostima u kojima su nekad uživali. Gube interese, nemaju energije, sve im je teško i naporno, odustaju od uobičajenih aktivnosti i hobija. Osim toga, teško se koncentriraju i slabo pamte. Zaokupljeni su svojim lošim osjećanjem, preuveličavaju probleme i umanjuju mogućnosti rješavanja problema. Poremećene su i tjelesne funkcije – spavanje je loše i neodmarajuće, apetit i libido su oslabljeni (iako je kod nekih osoba apetit pojačan). Tipično je pogoršanje depresije u jutarnjim satima. Mnogi ne vjeruju u mogućnost ozdravljenja, čak niti oni koju su već iskusili depresivnu epizodu nekad u životu i uspješno se izliječili.

Nadalje, teško depresivni bolesnici ponekad su toliko pasivni i povučeni da zanemaruju osobnu higijenu. Neke osobe muči intenzivan osjećaj beznađa, što dovodi do razmišljanja o smrti ili čak planiranja samoubistva. Prisutnost razrađenog plana samoubistva i govorenje o takvim namjerama predstavlja ozbiljno upozorenje. Takve razgovore s depresivnim bolesnikom na smijemo zanemariti, već treba hitno potražiti liječničku pomoć.

LIJEČENJE DEPRESIJE

Farmakološko i psihoterapijsko liječenje depresivnog poremećaja međusobno se nadopunjuju i daju najbolje rezultate.

Depresivne se epizode mogu liječiti u velikom broju slučajeva. Farmakološko i psihoterapijsko liječenje depresivnog poremećaja međusobno se nadopunjuju i daju najbolje rezultate. Važno je da bolesnik zna da se ne radi o bolesti koja se može vrlo brzo riješiti te da lijekovi koje uzima djeluju s odgodom od 3-4 sedmice. Nadalje, bolesnika treba upozoriti da izostanak brzog terapijskog učinka ne znači da je lijek nedjelotvoran, već samo da ga još nije uzimao dovoljno dugo.

Ponekad je potrebno uzimati više lijekova, npr. dva antidepresiva različitih mehanizama djelovanja. Ono što je važno naglasiti jest da je lijekove potrebno nastaviti uzimati i nakon povlačenja simptoma bolesti. Rano otkrivanje bolesti i odgovarajuće liječenje u većini slučajeva vode do remisije (stanja bez simptoma bolesti), preveniraju pojavu novih epizoda bolesti, a također smanjuju emocionalni i finansijski teret bolesti.

ZAKLJUČAK

Depresija je ozbiljan duševni poremećaj, tj. prava bolest koja se mora liječiti. Dakle, ovo stanje nije znak slabosti, a što više bolesnik zna o depresiji te što više sudjeluje u programu svog liječenja, lakše će se osloboditi ove bolesti. Ipak, treba naglasiti kako izlječenje nikada ne dolazi preko noći, već je potrebno više sedmica da bi se bolesnik osjećao bolje.

 

Komentari

Za objavu komentara morate biti prijavljeni.

Jeste li uživali u ovom članku? Budite informisani pridružujući se našem biltenu!

Povezano