Fikret Hodžić se ponovo oglasio: Ponosam sam na ono što je uradila "Srebrena Malina" i spreman sam snositi posljedice

  1. Moje ime je Fikret Hodžić. Sin sam Ibrahima i majke Fikrete, žene koja evo već drugu noć provodi moleći Boga da oprosti onima koji joj zulum čine. Znate, moja majka je žena koja je prošle godine, upravo u mjesecu ramazanu pravila iftar u Srebrenici, na mome gazdinstvu Damiru Mašiću, mom prijatelju. Da stvar bude čudnija, nije samo on bio na tom iftaru, još mnogo njih je koji danas čujem pišu svašta o meni. Obećao sam bio sebi i onima oko mene da se neću više oglašavati na temu koja je ovih dana udarna vijest u našoj zemlji, ali gledajući ljude koji me istinske vole i njihovu bol odlučio sam ipak nešto još reci – piše Hodžić.

Uvjeren da će cifra njegove zarade u poslu nabavke respiratora u javnosti ići “još niže”, a osvrnuo se i na dozvolu koja je bila potrebna za uvoz medicinske opreme.

Prvo su rekli da nemam dozvolu za uvoz respiratora pa se onda desilo da imam. Onda su rekli da sam zaredio pet miliona, a evo dok ovo pišem stiže vijest da sam nešto manje od miliona. Siguran sam da će ova cifra ići još dosta niže. Također, vjerujem da će u danima koji dolaze biti još mnogo laži i “dobro” spremljenih plaćenih tekstova. Uspjeli su u tome, priznajem. Odlučni su zapravo da uništite ono što su neki započeli 92. Šteta je ogromna  – dodao je pozivajući Tužilaštvo BiH da što prije počnu raditi na ovom slučaju kako bi ispitali svaki segment poslovanja od nastanka firme.Ja kao vlasnik i odgovorno lice spreman sam za svaku neregularnost snositi posljedice koju nalaže zakon. Na kraju, ponosan sam na ono što je uradila Srebrena malina. Mi možda za sedam dana nećemo moći dalje, ali ostaje istina da je ova kompanija, iz sela Sućeska jedina koja je u regionu uspjela za deset dana od dana uplate u BiH da uveze 100 komada respiratora. Svi oni koji su iskoristili ovu situaciju za vlastitu promociju, poput također mog prijatelja Badnjevicć, mogu mi se javiti i dostaviti po njihovim cijenama još 100 respiratora jer imamo upit od jedne komšijske zemlje za prodaju, pa će nam biti drago da ovoga puta zaradimo malo više nego u BiH i na taj način našu firmu spasimo od propadanja. Neka Bog čuva ovu zemlju, ljudima u njoj neka moja priča bude opomena da ne ruše tuđe snove i neka ja budem zadnji koji je iz ove zemlje morao otići da bi nekim drugima bilo komotno! – zaključuje on.

Credits Hayat. Ba

Komentari

Za objavu komentara morate biti prijavljeni.

Jeste li uživali u ovom članku? Budite informisani pridružujući se našem biltenu!

Povezano