Kako su maske posvađale nauku

 


"Ljudi su me vidjeli da nosim masku. Bila je to crna maska i mislio sam da izgleda dobro. Izgledao sam kao Lone Ranger (op.a. glavni lik iz akcijskog westerna Jerryja Bruckheimera čije lice, odnosno dio oko očiju prekriva maska, a ne usta i nos što treba zaštiti u sprečavanju širenja virusa)", piše Wired.

Trumpova izjava bila je kulminacija u pomaku prenošenja poruka, čak i u znanosti. U ranim fazama pandemije, Svjetska zdravstvena organizacija (WHO), Centar za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC), pa čak i neki svjetski mediji upozoravali su ljude da nije dobro nositi maske. Sve te organizacije kazale su da to neće štititi ljude protiv bolesti, a zalihe zaštitne opreme bile su suviše male te je bojazan od potpunog gubitka iste prevladala. 

Neobično putovanje od početka do sadašnjeg trenutka pandemije. Kako je došlo do toga da se prvo govorilo da ne nosimo maske, a sada su obavezne?

WIRED piše o neobičnom putovanju od početka do trenutnog stanja pandemije. Ističu da je bolest covid-19 u Sjedinjenim Američkim Državama prisutna već pola godine, a za to vrijeme narativ o maskama promijenio se od toga da su visoki zdravstveni čelnici u državi, pa i svijetu savjetovali ljude da je nositi maske opasno, pa čak i pogubno za zdravlje, do toga da sada ti isti ljudi savjetuju ljude da nose zaštite maske, pa čak i neki naređuju to kao obaveznu mjeru zaštite protiv koronavirusa. 

Čak i oni najtvrđi konzervativni političari u SAD-u sada preporučuju ljudima da nose maske na većini javnih mjesta te gdje god nije moguće održavanje fizičke distance. Čelnici većine u Senatu Mitch McConnell i bivši potpredsjednik koji nisu baš predstavnici progresivne ljevice, oba su dali izjave u kojima podupiru nošenje maski. Čak se i konzervativac Sean Hannity pridružio toj podršci. 

Ova promjena u narativu oko nošenja maski dolazi prekasno. Virus SARS-CoV-2 ponovno se vratio i raširio širom SAD-a. Svega tri savezne države ne zahtijevaju niti preporučuju nošenje maski. Stručnjaci za javno zdravstvo slažu se (CDC je to potvrdio u travnju, WHO mnogo kasnije) da su maske ključni alat u borbi protiv širenja bolesti. Jedini su način da se gospodarstvo zadrži stabilnim ako dođe do novih velikih zatvaranja, odnosno tzv. lockdownova do pojave prvog efikasnog cjepiva. 

Znanost o aerosolu, područje koje su svi zanemarivali, a ispostavilo se ključnim u borbi protiv koronavirusa i drugi respiratornih bolesti

Priča o razlici mišljenja i preporuka o nošenju zaštitnih maski najveća je lekcija o tome kako se javno zdravstvo ponekad odvaja od medicine te kako su oba polja naučila slušati treće - znanost o aerosolu, sitnim česticama koje lepršaju zrakom. 

Oko covida-19 još uvijek postoji veliki broj misterija, ali bolest je znanstvenicima bila još nejasnija u prvim mjesecima 2020. godine. Javni zdravstvenici širom svijeta opisali su virus kao potomak dvaju ranijih pandemija, također uzrokovanih koronavirusima – Respiratornim sindromom Bliskog istoka (MERS) i teškim akutnim respiratornim sindromom (SARS). SARS je osobito pogodio azijske zemlje, a nekoliko njih razvilo je načine borbe za potencijalne iduće pandemije. To je uključivalo i nošenje maski. Primjerice, u Japanu kultura nošenja maski postoji kao zaštita korisnika od bolesti te kao prevencija njihovog širenja barem od velike pandemije gripe 198. godine. Kada su se u Kini krajem 2019. počeli pojavljivati rani znakovi nove respiratorne bolesti, Tajvan je donio izvanredni zakon prema kojem su povećali proizvodnju zaštitnih maski; vojska je krenula proizvoditi maske kako bi se povećale zalihe istih.

No to se nije dogodilo u Europi ili u SAD-u. Američka vlada imala je velikih problema s povećanjem zaliha maski, zdravstveni radnici su zazivali povećanje proizvodnje u travnju, ali Bijela kuća se oglušivala na to. 

„Rečeno nam je da imamo problema s opskrbom zaštitne opreme, uključujući i maske, za zdravstvene djelatnike. Tako da je inicijalna preporuka bila: nemojte nositi maske jer ćemo ih uzeti zdravstvenim djelatnicima“, rekao je Anthony Fauci, vodeći američki epidemiolog i direktor Nacionalnog instituta za alergije i infektivne bolesti. 

„To se moglo protumačiti kao: mislili smo da maske ničemu ne služe“.

Prisutan strah kod znanstvenika da će maske odvratiti ljude od držanja preporuka i mjera, WHO također protiv maski od samog početka

Neka su mišljenja iz područja javnog zdravstva bila čak i oštrija po pitanju maski. Krajem veljače, direktor CDC-a Robert Redfield svjedočio je pred odborom Ministarstva vanjskih poslova na temu nošenja Amerike s pandemijom gdje je na pitanje trebaju li ljudi nositi maske izričito dao odgovor: „Ne, ne trebaju.“

Dan nakon toga je šef američkih kirurga Jerome Adam tvitao „Ozbiljno, ljudi – PRESTANITE KUPOVATI MASKE“. Fauci je početkom ožujka rekao senatorskom odboru da maske ne treba nositi u javnosti jer covid-19 nije dovoljno rasprostranjen.

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) bila je još eksplicitnija u svojim savjetima: čvrsto postavljene N95 maske, koje filtriraju čestice od svega 0,3 mikrona, namijenjene su zdravstvenim radnicima koji su u doticaju s bolesnicima i onima koji imaju manjak zaštitne opreme. Maske napravljene od drugih materijala, kirurške maske izrađene od sintetičkog netkanog materijala, slojeva različitih vrsta tkanine itd. – mogu se razdvojiti na bokovima i ne moraju u potpunosti zaštiti ljude od zaraze. 

 

Stručnjaci za javno zdravstvo imali su bojazan da će ljudi, ako počnu nositi maske, precijeniti razinu zaštite i postati nepažljivi. Znanost je lovila u mutnom, ali je poruka je morala biti jasna: nema maski za obične ljude.

„Postojala je bojazan hoće li ljudi, kada počnu nositi maske, prestati prati ruke i slijediti sve preporuke. Većina mojih ranijih preporuka bila je usredotočena na oboljele ljude, jer smo mislili da ako nosite masku, najveća je korist za one koji su bolesni“, kaže Nahid Bhadelia, šef posebne jedinice za patogene zarazne bolesti laboratorija na Sveučilištu u Bostonu.

„Zaista, mislim da je veliki razlog zašto ljudi iz javnog zdravstva nisu preporučili široku upotrebu masku u javnosti taj što nam je ponestalo maski u zdravstvenom sustavu.“

Otkriće u Kini znatno pomoglo u objašnjenju munjevitog širenja virusa po svijetu

No čak i prije Redfieldova svjedočenja krajem veljače, postojale su naznake u znanosti da je ta strategija jednostavno pogrešna. Nekoliko istraživača reklo je da su viruse širili ljudi koji nisu izgledali bolesni, a koji se možda nikada i nisu razboljeli. Jedno istraživanje iz kineskog Anyanga opisalo je peteročlanu obitelj koju je zarazio član bez vidljivih simptoma, a koji je prije toga putovao u epicentar pandemije, Wuhan. Druga studija, kasnije objavljena u časopisu Science, sugerirala je da se virus u Wuhanu, prije potpunog zatvaranja, širio među ljudima s blagim ili nikakvim simptomima. Znanstvenici su procijenili da je više od osamdeset posto infekcija prošlo nedokumentirano.

„Ova otkrića pomažu objasniti munjevito širenje virusa po svijetu“, napisali su kasnije.

To je bio problem iz više razloga. Zarazni ljudi mogli bi biti bilo gdje, šireći bolesti bez ikakvih naznaka. Reći ljudima da ostanu kod kuće ako se razbole, ili provjeriti imaju li vrućicu na ulasku u ured ili školu, bilo bi od male ili gotovo nikakve pomoći u zaustavljanju širenja bolesti.

To je također značilo da će svi morati preispitati mehanizam za širenje klica. Ljudi ponekad pokupe respiratorne viruse s površina poput ručki ili pribora za jelo – s tzv. formita. Drugi glavni put su obično kapljice koje ljudi iskašlju ili kihnu u zraku. No bez simptoma znači i bez kašlja, što znači da nema ni kapljica.

Kako su tjedni prolazili, počeli su se gomilati dokazi da se virus širi i putem izdisaja zaraznih ljudi – bilo da se osjećaju bolesno ili znaju da su bolesni. Početkom ožujka, 4. ožujka, studija objavljena u časopisu American Medical Association utvrdila je da je virus zaglavio u lopaticama za prozračivanje sobe jednog covid-19 pacijenta u Singapuru.

Sutradan je The New England Journal of Medicine objavio izvještaj o prvom njemačkom covid-19 klasteru: četvero ljudi koji su se razboljeli nakon što su bili izloženi poslovnim suradnicima bez primjetne povišene temperature ili kašlja – uključujući i osobu koja je nedavno stigla iz Kine, a kasnije je testirana pozitivnom na koronavirus.

Maske ne štite kod ulaska virusa, ali štite kod izlaska virusa iz respiratornog sustava čovjeka

Logika je bila sljedeća: bilo tko bi mogao biti izvor prijenosa zaraze, a najbolji način da se to smanji su maske koje minimiziraju, ne toliko udisanje tih čestica aerosola, koliko i njihovo izdisanje. 

Da je to bila istina, prevrnula bi početni savjet.

Maska možda neće zaštititi njenog korisnika da se razboli od udisanja virusa u aerosolu (mada bi mogla smanjiti ukupnu dozu virusa, što bi umanjilo šanse za zarazu ili ozbiljnost bolesti), ali maska – bilo koja maska, nije morala biti N95, bi mogla smanjiti količinu virusa kod prenositelja koji je zarazan, ali ne zna da je bolestan, a širi bolest odnosno zarazu samo govorom, ne i kašljem. To je otvorilo put maskama običnim ljudima da bez parazitiranja opskrbe N95 maski. Mogli su dobiti kirurške ili čak i kućne, platnene maske. 

Ideja nije bila zaustaviti virus da uđe u respiratorni sustav pojedinca, već da on ne izađe iz njega.

„Tada sam počela razmišljati kako nam zaista trebaju maske za sve“, kazala je Linsey Marr, istraživačica Virginia Techa, koja proučava dinamiku virusa u zraku.

„Moje mišljenje o ovome promijenilo se čim sam počela slušati o asimptomatskim ili predsimptomatskoj širenju virusa.“

Velika važnost proučavanja aerosola

Marr nije bila sama. Deseci ostalih znanstvenika koji se bave proučavanje aerosola širom svijeta počelo je upozoravati. Od sredine 2000-ih su govorili da se respiratorni virusi poput gripe mogu prenositi ifnetezimalnim (beskonačno malim) česticama koje ljudi prenose govorom, čak i disanjem. U veljači 2019., tim inženjera na UC Davisu, pokazao je da razgovor i glasnije pjevanje čine da osoba prenosi više tih „ekspiracijskih čestica“, nego što to čini osoba koja govori prigušenim tonom.

Aerosolne studije su također pokazale da se blisko povezani koronavirus koji je uzrokovao izbijanje SARS-a 2003. godine može prenijeti na sve veće količine toplog kontaminiranog zraka – razboljevši više do 300 stanovnika stambenog kompleksa u Hong Kongu. Za mnoge znanstvenike iz područja promatranja aerosola, bila je razumna pretpostavka da se ovaj novi koronavirus, koji napada ljudske stanice putem istog receptora, može ponašati na isti način i izvan tijela također. 

Trebalo je to samo dobro istražiti.

No nastao je problem. Ljudi iz sebe ispuštaju ogromne količine pljuvačke i tekućeg sadržaja iz pluća, a mjerenje mikroskopskih čestica koje lebde u zraku kompliciranije je od mjerenja većih, vidljivih kapljica koje brzo padaju na zemlju. Instrumenti koji mogu otkriti čestice iz zraka postoje tek nekoliko desetljeća i nisu uobičajeni u laboratorijima.

Eksperimenti s aerosolom često se moraju izvoditi u čistoj sobi kako bi se smanjile pozadinske smetnje iz atmosfere.

Zahtijevaju i određenu vrstu znanja iz područja inženjerstva i fizike i skloni su privlačenju znanstvenika iz tih područja.

Kapljice vs. aerosol - različita shvaćanja praktički istog pojma

Kapljice i aerosol se nalazi na obje strane tih promatranih usko vezanih područja. No u odnosu na ljude koji ih proučavaju, podjela premašuje običnu fizičku distancu; ljudi za njih čak i ne koriste isti jezik. Znanstvenicima koji se bave proučavanje aerosola, svaka čestica – tekuća ili kruta, veličine nanometra do mikrometra je aerosol ako se nalazi u zraku. Drugima je veličina bitna; aerosoli su mali, ispod 5 mikrona, a veće čestice nazivaju „kapljicama“. Ta jedna činjenica izvor je velike konfuzije u posljednjih nekoliko mjeseci.

„Ljudi su vrlo otporni na ideju aerosolnih čestica koje prenose bolest“, kaže William Ristenapart, istraživač s UC Davisa čiji je laboratorij obavio istraživanje o volumenu aerosola pri običnom razgovoru. 

„Svakako postoji razilaženje u poimanju. Tijekom školovanja za titulu inženjera, ništa nisam naučio o virologiji, niti su me moji medicinski kolege naučili ičemu o aerosolizaciji.“

Medicinski istraživači više su navikli na potragu kapljica i to iz dva razloga: jer su doslovno vidljive, te jer ih studije iz 1930-ih opisuju kao osnovu poglavlja o prijenosu respiratornih bolesti u većini medicinskih udžbenika. Dakle, kad se pojavi novi patogen, djelatnici javnog zdravstva, koji gotovo jednoglasno dolaze iz medicinskih područja, najčešće će se prikloniti kapljičnoj teoriji.

„Tako je bilo oduvijek, jer kapljice su ono što možete vidjeti“, kaže Kimberly Prather, atmosferska kemičarka sa  Sveučilišta u San Diegu, koja proučava kako virusi dolaze u zrak iz oceana.

„Aerosoli su tu, za svaku kap koju vidite kada netko kašlje, stvara se 100 do 1000 puta više aerosola. A sada ih možemo i izmjeriti, ali tu teoriju zdravstvena zajednica vrlo je teško prihvaćala.“

Covid-19 je podgrijao taj sukob mišljenja. Početkom ožujka Bijela kuća je sastavljala tim stručnjaka za pandemiju koronavirusa.

Tražili su od čelnika Nacionalnih akademija znanosti, inženjerstva i medicine da sastave stožer, članovi su bili liječnici, zoolozi, imunolozi, virolozi, genetski epidemiolozi, bioetičari, bivši službenici FDA (Agencija za hranu i lijekove) i statističari – ali nijedan od članova je bio znanstvenik koji se bavi proučavanjem aerosola.

Šef tog stožera, liječnik i istraživač zdravstvene politike, Harvey Fineberg, rekao je za WIRED da su se, kada su od njega tražili da sažme dokaze o prenošenju aerosola i učinkovitosti platnenih maski, savjetovali s mnogim stručnjacima za aerosol. No Fineberg se slaže da većina medicinskih profesionalaca to polje odavno naprosto ignorira.

„To nije jedinstveno za ove discipline – u bilo kojem polju novo znanje ne prožima se odmah i jednoliko. Umjesto toga, širi se postepeno. Ono što je ovdje značajno je da je cijeli proces bio skroz izložen javnosti zbog pritiska pandemije.

Doista to pokazuje hitnost i nedostatke problema.“

WHO se grčevito borio protiv novih saznanja o širenju koronavirusa

Čak i kada su nove studije u ožujku pokazale da zarazne čestice novog koronavirusa mogu plutati u laboratorijski proizvedenim aerosolima i do tri sata, a da ih jedno kihanje može pogurati i do 7,5 metara udaljenosti,  WHO je ostao vezan za doktrinu kapljične teorije. Tijekom telekonferencije 3. travnja, 36 istraživača aerosola i infektivnih bolesti pokušali je uvjeriti čelnike WHO-a da prijenos čestica zrakom igra mnogo veću ulogu u širenju koronavirusa nego što se misli. WHO se na to oglušio.

„Odbijanje tih dokaza je bilo presnažno s objašnjenjem da su dokazi preslabi“, kaže Lidia Morawska, vodeća istraživačica aerosola na Tehnološkom sveučilištu u Queenslandu, koja je organizirala sastanak s čelnicima WHO-a nakon što je vidjela da veliki broj talijanskih zdravstvenih radnika umire unatoč pridržavanju svih dostupnih mjera i preporuka u vezi opreme za pranje ruku i zaštitnih sredstava.

Otkrila je da je odgovor WHO-a iscrpljujuć jer je znala da ne postoji način da humano provede vrstu eksperimenta koji bi nedvosmisleno dokazao da SARS-CoV-2 može zaraziti ljude respiratornim aerosolom. To bi uključivalo zdrave i oboljele ljude razmještene u dvije prostorije povezane zračnim otvorom. Za prave rezultate takav bi se pokus trebao izvesti na velikom statističkom uzorku. Nijedno etičko tijelo ne bi podržalo takvu vrstu eksperimenta.

„To je nemoguća situacija“, kaže Morawska. 

„Čak i ako ne postoji savršen dokaz, WHO je odgovoran za život i zdravlje ljudi. A načelo predostrožnosti uvijek bi trebalo postojati ako postoji potencijalni rizik. A tu definitivno postoji potencijalni rizik.“

Marr, koja je također sudjelovala na tom sastanku je kasnije kazala: „WHO ne pokreće samo znanost, već i politika.

Tamo postoje neke jake figure koje su strogo protiv teorije da se virus može širiti  zrakom. Prihvaćaju da se događa samo prijenos velikih kapljica te da ne postoji veći dokaz o prijenosu i manjih čestica zrakom.“

(U vrijeme objave ovog članka, portalu WIRED nije stigao službeni komentar WHO-a na ove optužbe.)

"WHO postao žrtva klasične znanstvene zablude"

Ljudi poput Fineberga misle da je WHO postao žrtva klasične znanstvene zablude – da je nedostatak dokaza dokaz za nepostojanje. 

„Kad je WHO rekao da nema širenja aerosola, to je bila krajnja zabluda“, kaže Fineberg te dodaje da se zdravstveni djelatnici često pozivaju na težak zadatak objavljivanja crno-bijelih deklaracija i preporuka na temelju informacija koje su toliko sive.

„U ovom slučaju WHO je krenuo u definitivno krivom smjeru.“

No unatoč tome što je WHO nevoljko prihvaćao nošenje maski kao odgovor na ideju širenja virusa aerosolom, ostale države su dobile poruku. Na neki način uključujući i SAD.

3. travnja, istog dana kada su Morawska i Marr iznijele svoj slučaj WHO-u, CDC je iznio nove smjernice, preporučujući ljudima da nose prekrivala za lice (ne maske!) od platnenog materijala i tkanine. Preporučili su to na ulasku u javne prostore, a smjernice su bile prilično šture – nije bilo podataka o tome koliko bi takva prekrivala za lice blokirala ulazak virusa u respiratorni sustav ili koji bi materijali bili efikasniji od drugih. Čelnici CDC-ja nazvali su ih „dodatnom, dobrovoljnom javnozdravstvenom mjerom“. Trump je to posebno naglasio na konferenciji za medije tog istog dana.

„To je dobrovoljno, ne trebate to činiti ako nećete. Mislim, ja ih neću nositi“, poručio je američki predsjednik.

Odjednom svi počeli nositi maske, politika i kultura pogurale znanost kada je ona posustala

Bila je to suprotnost dobro javnozdravstvenoj praksi. Pozivi za stopostotno pridržavanje nekih mjera rijetko djeluju, ali nejasni pozivi kao na mješavinu zbrkanih ponašanja nikada ne djeluju. Kulturno prihvaćanje nošenja maski u SAD-u nadmašilo je znanstvene i stručne najave, čak i ako se to činilo najmanjim u svrhu zaštite jednih prema drugima, piše WIRED.

Nitko nije imao dobre podatke o efikasnosti takvih domaćih maski, niti podatke o tome kako djeluju protiv kojeg respiratornog virusa, još manje kako se ponašaju u borbi protiv bolesti covid-19.

To je teško za proučiti. Dio problema je taj što o tome kako maska djeluje ovisne tri stvari: njezinu sposobnost filtriranja, koliko je dobro nositelj maske drži na mjestu  te ulozi veličina čestica koje sudjeluju u prijenosu.

„Višestruki putevi prijenosa se mogu dogoditi istovremeno i teško ih je razdvojiti“, kaže Marr. 

Naravno, znanstvenici su to pokušali – pregledavali su nosnice i usta ispitanika, uspoređujući potom rezultate onih koji su nosili N95 maske i obična prekrivala za lice. 

„Mi već desetljećima pokušavamo otkriti kako to funkcionira kod obične gripe, milijuni američkih dolara su utučeni u takva posebna istraživanja. Sumnjam da ćemo takvo što otkriti za SARS-CoV-2 u idućih nekoliko godina, a pitanje hoćemo li uopće ikada“, kaže Marr.

Ali čak i ako znanstvenici još uvijek ne mogu postaviti točnu tezu o tome koje su veličine čestica najvažnije kod prijenosa covid-19 bolesti, dokazi o učinkovitosti maski počeli su se pojavljivati nakon što smo polagano prelazili iz proljeća u ljeto. 

Upečatljivi rezultati malih analiza o efikasnosti nošenja maski

Opservacijske studije, modeli i metaanalize učinile su dio posla koji nasumična kontrolna ispitivanja nisu uspjela.

Ogroman broj malih studija o korištenju maski protiv drugih bolesti same po sebi nisu odgovorili na pitanje, ali su se statistički vezale zajedno.

„Podaci u metaanalizi pokazuju da je na mjestima gdje se koriste maske došlo do znatnog smanjenja infekcije“, kaže Fauci.

„Očito je da efikasnost ovisi o višestrukim faktorima, ali postojala je jasna poveznica.“

Još uvijek ne postoje nasumična kontrolirana ispitivanja o tome koliko maske štite od koronavirusa, ali neki noviji radovi pokazuju rezultate. U lipnju su istraživači na Sveučilištu Iowa prikupili podatke o tome kada su točno savezne američke države uvele obavezno nošenje maski u javnosti. Petnaest država, uključujući i Washington DC, učinile su to prije 8. svibnja. Nakon toga znanstvenici su usporedili krivulje rasta novozaraženih kod tih država. Rezultati su bili upečatljivi.

Čak i bez gledanja koliko je ljudi zapravo nosilo maske na pojedinačnoj razini, epidemiološka krivulja se počela savijati prema dolje već tjedan dana kasnije od uvođenja obaveze nošenja maske. Tri tjedna kasnije dnevna stopa rasta novozaraženih u državama s obaveznim nošenjem maski pala je za dva posto.

„Nije stvar u vrstama maski, niti u pojedinačnoj upotrebi. Gledali smo države koje su uvele obavezu nošenja maski i uspoređivali stanja prije i poslije te odluke“, kazao je George Wehby, profesor zdravstvene politike i menadžmenta na Sveučilištu Iowa te vodeći autor rada.

U svibnju novo otkriće vezano za maske i širenje koronavirusa

A neki eksperimentalni radovi konačno to i dokazuju. U svibnju, tim na čelu s Benom Cowlingom, epidemiologom sa Sveučilišta u Hong Kongu, zatražio je od 246 ljudi – zaraženih s barem jednim respiratornim virusom, da izdahne u uređaj za analizu daha nazvan Gesundheit-II.

Polovica ispitanika je nosila kirurške maske, a polovica nije. Testiranjem respiratornih kapljica u zraku kojeg su izdahnuli te analizom briseva grla i nosa znanstvenici su došli do upečatljivih otkrića.

Maske su zaustavljale kapljice koje sadrže virus sezonske gripe, ali ne i aerosolne čestice. Tek malo je zaustavljen ulazak čestica koje su sadržavale rinovirus, uzročnika obične prehlade. Ali kada je u pitanju sezonski koronavirus (ne SARS-CoV-2), maske su zaustavljale obje veličine čestica. 

„Otkrili smo koronavirus u kapljicama i aerosolima u 3 od 10 (30 posto) i 4 od 10 (40 posto) uzoraka prikupljenih od ispitanika bez maski za lice, ali nismo otkrili nikakav virus u respiratornim kapljicama ili aerosolima prikupljenim od ispitanika koji su nosili kirurške maske“, napisali su u rezultatima studije.

Zaokret u retorici, maske od zabranjenog voća postale obavezne u borbi protiv pandemije, otpor prema maskama još uvijek postoji

Novije znanosti pružaju uvjerljiv prikaz načina na koji su se stručnjaci za javno zdravstvo predomislili u svojim preporukama. Ipak, još je uvijek prerano za biti ciničan u vezi zaokreta u retorici političkih lidera, piše WIRED.

Neki su se stavovi mijenjali brže od drugih. Nošenje maski nekako se uskladilo s političkom pripadnošću – vjerojatno zato što je sam Trump u početku odbio nositi masku, možda zato što je nošenje maski definirano kao nešto što ne pripada opisu odraslog i odgovornog muškarca.

A to je bilo ništa naspram lokalnog i internet-mem otpora. Još prije jedva tjedan dana na Floridi su ljudi marširali ulicama i govorili da su im ugrožena temeljna prava pravilom o nošenju maski te da je to sve dio 5G zavjere prošarane pedofilijom koja je uključivala „vražje zakone“. Diskreditirani dokumentarac, široko rasprostranjen društvenim medijima, pogrešno je tvrdio da su maske zapravo razboljele ljude ili im prekinule dovod zraka. Neki konzervativci protiv maski su sudjelovali na skupu pokreta za pobačaj „Moje tijelo, moj izbor“ i tamo branili svoje stavove koji se protive onome o nošenju maski.

Maske su se tako nekako povezale u suludoj, zavjereničkoj smjesi hrapavog individualizma, 5G paranoje i antivakserstva. Postale su simbolom podmukle zavjere koja guši ljudske slobode.

Neki republikanski vođe i dalje kažu da neće nositi maske. Jedan novinar počeo je imenovati i javno sramotiti imena ljudi iz Kongresa koji ne nose maske. No čak se i to počelo mijenjati početkom lipnja. Možda pojavom novih dokaza i njihovo prevlasti. Ili možda jer su od 1. lipnja, kada su se savezne države počele otvarati, ponovno počeo rast novozaraženih u tzv. „crvenim državama“ koje su pro-Trumpovske, a padati u tzv. „plavim državama“ koje su ranije glasale za Hillary Clinton.

Ništa od toga nije pomoglo ni Trumpovom skupu u Tulsi prije nekoliko dana koji je održan bez pridržavanja epidemiološkim mjera, bez fizičke distance. Ljudi koji su sudjelovali na tom skupu morali su potpisati izjavu da neće tužiti Trumpovu kampanju ako se razbolje. Nekoliko članova Trumpove kampanje se zarazilo. Odjednom su se zarazili i Trumpovi pristaše, neki su i umrli.

Kulturni prelazak na obavezno nošenje maski bio je postupan, više kao plima nego kao tsunami. Teško je reći s internetskih memova i televizijskih vijesti, ali upotreba maski postala je široko popularna. Prema istraživanju Pew Researcha, 80 posto Amerikanaca kaže da nosi maske u trgovinama ili drugim javnim mjestima, ako ne cijelo vrijeme, onda neko određeno. Naravno, samo 44 posto kaže da većina ljudi oko njih to ne čini, tako da je netko bio manje, a netko više iskren u toj anketi.

Procjene da bi nošenje maski moglo spasiti desetke tisuća života

Ni sada zapravo nitko ne zna koliko maske pomažu, odnosno koja je vrsta maske bolja od druge. Istina je vjerojatno dublja, kaže Ristenpart, ali „bolje išta nego ništa“.

Grube procjene tima koji je promatrao nošenje maski kaže je do 22. svibnja njihova uporaba spriječila možda 230.000 do 450.000 slučajeva koronavirusa. (Uz ukupnu stopu smrtnosti od 1,45 posto, to je ukupno 6,500 spašenih života). 

Povećana upotreba maski mogla bi to ponoviti. Jedna skupina sa Sveučilišta u Washingtonu otišla je toliko daleko da je pokušala kvantificirati koliko bi se nošenjem maski, široko rasprostranjenih, molo uštedjeti tijekom nekoliko idućih mjeseci. Prošli je tjedan Institut za metriku i procjenu predviđao 180.000 smrtnih slučajeva od koronavirusa.

No ako 95 posto Amerikanca u javnosti prihvati nošenje maske, njihov model predviđa pad tog broja na 146.000. IHME-ovi modeli dobili su ozbiljne kritike zbog svoje volatilnosti i neuspjeha da predvide kako će se polako SAD spuštati od vrhunca smrtnosti od covida-19. No direktor IHME-a Chris Murray kaže da je njegov tim prilagodio svoje metode, sada koristeći nove algoritme i hibridni statistički model i model prijenosa bolesti koji omogućava istraživanje učinaka različitih intervencija, poput fizičke distance i nošenja maski. 

Na temelju dostupnih dokaza, njegov tim procjenjuje da bi skoro univerzalno nošenje maski moglo smanjiti prijenos zaraze čak za trećinu. Bi li to bilo dovoljno za prekid velikih porasta novozaraženih diljem SAD-a? Vjerojatno, kaže Murray.

To će ovisiti o tome koliko brzu rastu lokalne epidemije. Reprodukcijski broj R0, mjeri koliko ljudi u prosjeku zarazi jedna bolesna osoba. Ako je R0 veći od 1, slučajevi će eksponencijalno rasti, ako je ispod 1, nova žarišta će se smanjiti. Na područjima poput Brazila, gdje je odgovor na epidemiju kaotičan, nedostatak mjera i fizičke distance doveo je do R0 na vrijednost od čak 1,3. Ni obavezno nošenje maski neće biti dovoljno za kontrolu epidemije, ali Murray kaže da SAD još uvijek ima šansu.

„Svugdje u SAD-u trenutno će trećina smanjenja biti jedna trećina dovoljna da se stvarno zaustavi većina žarišta diljem države", kaže Murray. 

Na pojedinačnoj razini to se možda ne čini dovoljnim sniženjem da bi ga se isplatilo imati, ali na razini zajednice, to je ogromno. 

"Ljudi koji su bili skloni spašavati živote to će ionako učiniti", kaže Murray. 

„Ako pokušavamo uvjeriti ljude koji su imaju otpor prema nošnju maske, trebali bismo im reći:„ Nosite masku, štedite ekonomiju. “Jer je mnogo lakše nositi masku nego biti kod kuće s obavezom ostanka kod kuće.“

Maske, uz fizičku distancu, zabranu masovnog okupljanja i ostanak kući najjače oružje protiv korone

Adams, general kirurg, jasno je promijenio svoj ton. Na brifingu za koronavirus koji je održan u utorak, rekao je: "Molim vas, molim vas, nosite pokrivalo za lice kad izađete u javnost. To nije neugodno. To nije umanjivanje vaše slobode. Zapravo je to alat za postizanje naših ciljeva. "

U stvari, neki su istraživači toliko uvjereni da su maske - zajedno s socijalnim distanciranjem, boravkom u kući i sprečavanjem masovnih okupljanja - kritične da čak i preporučuju svima da dobiju kirurške proizvode više kvalitete, poput onih koji se koriste u bolnicama, a ne da ih kupuju na internetu. 

Drugi istraživači, poput Marr, sada provode studije potrebne za rješavanje potpunog nedostatka standarda za domaće maske. Njezin laboratorij u Virginia Techu ocjenjuje različite materijale, filtre i nacrte kako bi provjerio koji od njih rade najbolje. 

"Postoji širok raspon učinkovitosti. Bandane (op. a. pokrivala za lice od tkanine) jedva išta rade, ali možete imati i dobru domaću masku koja sprečava da 80 do 90 posto čestica ide u oba smjera. Ali u ovom trenutku, u osnovi ne postoji standardizacija", kaže ona.

Takva bi istraživanja trebala ljudima olakšati izradu i kupnju maski koje mogu usporiti širenje SARS-CoV-2, a istovremeno čuvaju medicinske maske za zdravstvene radnike. Čak je i WHO napokon došao k sebi po pitanju maski. 

Potaknuti rezultatima i dokazima koje je ova organizacija ignorirala, WHO je 5. lipnja objavio ažurirane smjernice u kojima se preporučuje da svi građani trebaju nositi platnene maske u područjima u kojima je aktivna lokalna transmisija virusa.

WHO i dalje čvrst u svojim stajalištima po pitanju maski, znanstvenici ga kritiziraju

Međutim, čelnici WHO-a još uvijek nisu promijenili svoje stajalište o tome da klasificiraju SARS-CoV-2 kao zarazu koja se prenosi zrakom isključivo velikim kapljicama. A dok to ne učine, vladama će biti vrlo teško uložiti u potrebne promjene infrastrukture - uključujući proizvodnju maski i pojačanu kontrolu ventilacije u zgradama - za kontrolu virusa, kaže Morawska. 

"Ovo je puno posla, puno novca. Zašto to učiniti ako WHO ne želi reći da je prijenos zrakom veliki problem?" upitala se Marr. 

Kako bi nastavili vršiti pritisak na međunarodno tijelo, ona i Donald Milton, istraživač zaraznih aerosola na Sveučilištu u Marylandu, napisali su otvoreno pismo pod naslovom „Vrijeme je za rješavanje zračnog prijenosa covida-19“, koje će biti objavljeno u časopis Kliničke zarazne bolesti. Komentar je potpisalo 239 znanstvenika.

U izlijevanju potpore Prather vidi branu podignutu preko cijevi od 5 mikrona koja se počinje probijati. 

"Nikad se nije radilo o jednom papiru, o jednom dokazu. Ovdje se radi o promjeni čitavog vidnog polja i mislim da se ta promjena konačno događa. Covid je to učinio", kaže ona. 

„Dužnosnici javnog zdravstva ne mogu se bojati nazvati nešto zračnim prijenosnikom ako to jest", kaže ona. 

"Što prije to prepoznamo, prije ćemo ga uspjeti popraviti."

Bez znanstvene jasnoće o načinima prenošenja podataka covid-19, na scenu su stupile politika i kultura.  

Kao rezultat toga, većina drugih zemalja bila je u mogućnosti koristiti kombinaciju nošenja maski, testiranja, traženja kontakata, karantene i ograničenja prikupljanja masovnih masa. 

No nisu imale toliko razvijenu bolest kao SAD. Ipak, te su zemlje imale istu znanost kao i SAD; razlika je u tome što su njihovi vođe djelovali sinkronizirano s onim što su znanstvenici znali više od onoga čemu su se političari nadali.

Nosite masku? Da - ali ne zato što vas čini usamljenim rendžerom, već zato što smo, kao što je istina od prosinca, svi zajedno u ovome.

Izvor: index.hr

 

Komentari

Za objavu komentara morate biti prijavljeni.

Jeste li uživali u ovom članku? Budite informisani pridružujući se našem biltenu!

Povezano
окт 24, 2020, 2:10 по подне - Boris M.
окт 23, 2020, 4:15 по подне - Mostar28
окт 23, 2020, 2:09 по подне - swatch info
окт 23, 2020, 2:04 по подне - swatch info
Autor:
Najpopularnije
окт 20, 2020, 8:25 по подне - Mostar28
окт 21, 2020, 1:03 по подне - Boris M.