Nevjerovatne činjenice o MEDU: Evo zašto je med od davnina tako čudotvoran

Dok su iskopavali egipatske grobnice arheolozi tu su naišli na zaista neočekivanje predmete. Takođe nalaze na hiljade vrčeva sa medom. Ono što je zaista začuđavajuće jeste da je taj med potpuno jestiv. Šta je to tako čudotvorno u medu?

Ne znamo tačno od kad se u ljudskoj upotrebi koristi med ali postoje razni aheološki i drevni zapisi o upotrebi meda. U starim grobnicama u piramidama pronađeni su uz pokojnike vrčevi puni meda. Čak su i pokojnici balzamirani medom. Tada je pčela bila vrlo poštovana pa je prikazan lik pčele na grbu starog Egipta, a neki od faraona nosili su titulu „Gospodar pčela“. U Indiji se, 4.000 godina prije nove ere, med koristio kao lijek za sve i protivotrov u slučajevima ugriza otrovnih životinja. Muslimani su od davnina med koristili za liječenje. Prema Muhamedu se tako bolest mogla liječiti na tri načina, rezanjem, paljenjem i medom. I Hipokrat u svojima knjigama navodi recepte za liječenje s medom. U današnje vrijeme, tegla meda nalazi se u svakom domaćinstvu.

Šta je med?

Pčele sakupljaju i prerađuju cvjetni nektar ili neki drugi biljni sok obilazeći cvijeće. Kada pčela usiše nektar, pomiješa ga s izlučevinama usnih i podždrijelnih žlijezda i predaje ga iz usta u usta svojim sestrama kako bi ga obogatile enzimima. Onda ga skladišti u košnici da bi sazrio. Mahanjem krila pčele suše med koji se smatra zrelim kada onda sadrži 17 posto vode. I na kraju, prije nego pčele zatvore med u saće, dodaju mu mravlju kiselinu kao konzervans. Jedna jedina pčela medarica u svom životu proizvede samo 1/12 čajne žličice meda.

Od čega pčele proizvode med?

Dva su izvora slatkih sokova iz kojih pčele proizvode med: nektar i medljika (medna rosa). Nektar je slatki sok koji izlučuje medonosno bilje iz posebnih žlijezda, a med proizveden od nektara naziva se cvjetni med. Medljika je slatki sok koji izlučuju razne vrste lisnih uši, a med proizveden od medljike naziva se med medljikovac.

Kako se određuje naziv meda?

Pčele stvaraju med iz nektara, a ne peluda. Igrom slučaja, zrnca peluda završavaju u medu jer ga pčele sakupljaju i koriste kao hranu za leglo. Količina peluda u medu je zanemariva i ne utječe na hranjive vrijednosti meda. No, monoflornost nekog meda na tržištu određuje se prema udjelu peludnih zrnaca određene biljne vrste.

O čega zavisi boja i aroma meda?

Boja meda određena je sadržajem željeza, bakra i mangana te sadržajem pigmenata karotenoida, flavonoida, klorofila i drugih sastojaka iz biljaka. Aroma meda zavisi od aromatičnim tvarima iz pčelinje paše. Okus meda zavisi o količini fruktoze, glukoze, aminokiselina i organskih kiselina.

Kako med gubi svoju aromu?

Zagrijavanjem na temperature iznad 45˚C aroma meda slabi.

Šta je kristalizacija meda?

Kristalizacija meda je prirodni proces kristalizacije glukoznog šećera, prilikom čega med prelazi iz tekućeg prozirnog stanja u gustu masu. Kristalizacija ne utiče na kvalitetu meda. Ako teglu kristaliziranog meda stavite u vodu zagrijanu na konstanti od 40˚C, med će opet postati tekući.

O čega zavisi koliko je med tekuć?

O udjelu prirodnih ugljikohidrata u sastavu meda ovisi koliko će med imati tekuću konzistenciju. Sve vrste meda sadrže fruktozu i glukozu, a što je veći udio fruktoze u medu, on će biti više tekuć.

Šta je sirovi med?

U nedostatku službene definicije, sirovi med je onaj koji nije bio zagrijavan i filtriran. Takav med možete nabaviti direktno od malih pčelara.

Kako pčele oprašuju cvijeće?

Oblijećući cvjetove u potrazi za nektarom, pčele dotiču biljne spolne organe (prašnike i tučak) i neplanirano na svojem tijelu prenose pelud jednog cvijeta na tučak drugog cvijeta. Bademi, jabuke, višnje, krastavci, suncokreti, lubenica i mnogi drugi usjevi imaju koristi od pčelinje potrage za hranom.

Koje usjeve pčele oprašuju?

U svijetu se bilježi zabrinjavajući pad broja pčela. Razlozi se traže među nestankom prirodnih pčelinjih staništa, promjeni klime i ljudskom djelatnošću tj. korištenjem pesticida. Ogranak Greenpeace organizacije iz Amerike vodi kampanje za spas pčela bez kojih ćemo ubirati puno manje urode voćaka i drugih usjeva. Neke od nama najvažnijih vrsta u čijem oprašivanju sudjeluju pčele medarice su, kiwi, crveni luk, celer, planika, brokula, cvjetača, kupus, kineski kupus, repa, paprika, kim, kesten, lubenica, korijander, krastavac, limun, mrkva, heljda, suncokret, lupina, jabuka, grah, trešnja, višnja, breskva, marelica, badem, kruška, malina, kupina, bazga, djetelina, bob, vinova loza, i druge.

Koji su osnovni sastojci meda?

Med nije jednoličan proizvod. Sastav mu se mijenja s obzirom na sastav sirovina od kojih je proizveden. Također, sastav mu ovisi o podneblju i godišnjem dobu. Med je mješavina više od 180 različitih tvari. Od ugljikohidrata u medu se nalazi 82% šećera, a od toga 41% fruktoze i 36% glukoze, dok ostatak čine saharoza, maltoza i dekstrin. Sadrži vodu (16-20%), flavonoide (34-61%) te druge organske tvari (organske kiseline (jabučna, limunska, mliječna, mravlja kiselina), aminokiseline, proteine, više alkohole, inulin, hormone), enzime, razne derivate klorofila, mineralne tvari i vitamine (B1, B2, B3 ili pantotenska kiselina, B5, B6 ili H, B9), pigmente, vosak i pepeo, pelud te eterična ulja zbog čega ga svrstavaju u jedinstvenu prirodnu i izuzetno ljekovitu namirnicu. Med je gotovo nemoguće standardizirati zbog razlika u sastavu.

Da li med liječi ili je to samo mit?

Medu se pridaju brojna čudotvorna i ljekovita svojstva. Ljekovito djelovanje meda je dokazano samo za pojedine efekte dok za druge upotrebe još uvijek čekamo riječ znanstvenika. Do tada, na svakome od nas je da zaključimo možemo li vjerovati drevnim receptima naših predaka jer današnja znanost nažalost ovisi o sponzorima. Drugim riječima, ne postoji velika trgovinska konglomeracija ili industrija koja bi se mogla obogatiti ako se dokaže da med npr. djeluje antikancerogeno. Med je dostupan svima i ne može se patentirati. Zbog toga nema niti ulagača za ovakva istraživanja.

Evo što kažu tradicionalni recepti;

  • Jedno od dokazanih djelovanja meda je antibakterijsko i antimikotičko. Evo i zašto, med sadrži vodikov peroksid koji nepovoljno djeluje na bakterije i gljivice. Također, med je kisela sredina s izrazito malim sadržajem vlage pa je onemogućeno razmnožavanje većine patogena. I na kraju, visoka osmolalnost, tj. koncentracija otopljenih tvari mehanički sprečava razmnožavanje bakterija. Tu su ponekad i antibakterijske tvari iz biljaka. U laboratorijskim uvjetima med je spriječio razvoj patogena kao što su E. coli i Salmonella spp. te bakterija koje se učestalo nalaze po bolnicama, Staphylococcus aureus i Pseudomonas aeruginosa. Djeluje li med identično i u ljudskom organizmu, tek treba istražiti?
  • Drevni olimpijski atletičari jeli su med i suhe smokve da bi stekli energiju potrebnu za natjecanja. I ovo je djelovanje potvrđeno znanstvenim istraživanjima. Med je preporučljiv izvor fruktoze nakon teškog anaerobnog treninga. Iz fruktoze se efikasno nadomješta glikogen u jetri.
  • Konzumacija meda definitivno pomaže kod ublažavanja suhog noćnog kašlja. Evo i zašto, sloj meda oblaže sluznicu grla te ponekad zbog prisutnosti fitokemikalija (biljnih ljekovitih tvari) djeluje antiseptično.
  • Iako je med sastavljen od jednostavnih ugljikohidrata, nije isti kao i rafinirani bijeli šećer ili umjetna sladila. Njegova točna kombinacija fruktoze i glukoze pomaže tijelu u regulaciji šećera u krvi. U obavljenim znanstvenim pokusima, med podiže razinu šećera u krvi, ali u manjoj mjeri nego dekstroza (glukoza) i saharoza (glukoza i fruktoza). Neke vrste meda imaju niski hipoglikemijski indeks te ne podižu naglo razinu šećera u krvi. Med je izrazito bogat kromom, mineralom neophodnim u razgradnji ugljikohidrata, čime se smanjuju nepoželjni učinci uzimanja veće količine jednostavnih šećera i naglog porasta glukoze u krvi. Znači, med nije preporučljiv za dijabetičare i pretile osobe, ali je definitivno bolji nego rafinirani šećer.
  • Nekad se med koristio za prekrivanje rana i opekotina. Čini se da su efekti vanjske primjene meda na ranama isti kao i prilikom upotrebe srebrnog sulfadiazina. Zbog blagog antibakterijskog djelovanja, izvlačenja vlage iz rane i stvaranja zaštitnog sloja preko rane, za zaključiti je da med može blagotvorno djelovati na rane i opekotine. Ovakvo djelovanje meda čak su neke farmaceutske kuće iskoristile u svojim proizvodima pa tako jedna tvrtka proizvodi Medihoney zavoje prekrivene slojem meda koji se koriste u bolnicama.
  • Neke vrste meda sadrže probiotike - korisne bakterije. Oni uključuju šest vrsta laktobacila i četiri vrste bifidobakterija. I ova spoznaja može objasniti neka od čudotvornih djelovanja meda na probavni i imuni sustav. Tako npr., prema jednom provedenom istraživanju upotreba meda skraćuje trajanje proljeva kod djece i može se umjesto glukoze upotrijebiti u otopini s elektrolitima za rehidraciju. Neki ljudi koriste med u ublažavanju simptoma čireva i bakterijskog gastroenteritisa.
  • Po sadržaju enzima, med je među najvažnijim prehrambenim proizvodima.
  • Med se koristi u prevenciji raka jer sadrži flavonoide i antioksidante koji umanjuju rizik od pojave nekih vrsta karcinoma.

Kome se preporučuje uzimanje meda?

  • Ako se bavite sportom, potrebna vam je energija, a med je brzi izvor energije zbog velikog udjela šećera. Oprezno, jer u kilogramu meda ima oko 3.075-3.150 kalorija.
  • Ako ste na dijeti, možete zamijeniti šećer s medom jer će vam med dizati raspoloženje i čupati vas iz letargije. No, nemojte ga uzimati u velikim količinama jer je kaloričan.
  • Ako ste bezvoljni i apatični te loše spavate, med bi vam mogao pomoći.
  • Ako vam nedostaje vitamina i minerala, med je njima bogatiji od šećera, no još uvijek nije dobar izvor istih. Minerali i vitamini u medu se nalaze u premalim količinama i trebali biste pojesti previše meda (previše kalorija) da uzmete dovoljno minerala i vitamina.

Otrovnost meda

Svjetski pedijatri ne preporučuju korištenje meda u prehrani djece mlađe od godinu dana jer med ponekad može sadržavati spore Clostridium botulinum i kod male djece uzrokovati botulizam. Također, med od jako otrovnih biljaka može sadržavati otrovne tvari.

Zašto je med bolji od rafiniranog bijelog šećera?

  • organizam ga lako i brzo probavlja,
  • ne nadražuje sluznicu probavnog trakta,
  • brzo oslobađa potrebnu energiju,
  • sportašima omogućuje brzo dostupan izvor energije,
  • lakše se od drugih šećera filtrira kroz bubrege,
  • ima opuštajuće i umirujuće djelovanje,
  • med u manjoj mjeri podiže razinu šećera u krvi.
  • iako med sadrži samo oko 2% vitamina, i to je bolje od 0%.
  • med sadrži proteine i po tome je bolji do šećera.

Kada i kako koristiti med u pripremi jela?

  • Med je slađi od šećera. Kada u receptu želite koristiti med umjesto šećera, započnite tako što koristite upola manju količinu meda od količine šećera predviđene originalnim receptom.
  • Sva jela koja pripremate s medom bilo kuhana ili pečena, lakše se lijepe i zagaraju. Potrebno je više miješanja na nižoj temperaturi. Prilikom pečenja trebate smanjiti temperaturu za oko 15°C jer med pospješuje tamnjenje kolača puno brže nego kada upotrebljavate šećer.
  • Važna informacija koju treba zapamtiti je da dodavanjem meda u recept, jelo postaje rijetko, ako dodate šalicu meda to je kao da ste dodali 3 jušne žlice tekućine. Umanjite količinu tekućine iz originalnog recepta za do ¼ šalice za svaku šalicu meda koja je upotrijebljena.
  • Također, zbog njegove sposobnosti da upija i zadržava vlagu iz okoline, med se upotrebljava u pekarskoj industriji da zadrži proizvode vlažnim i svježim (ne sasuše se). Npr. ako šaljete poštom pečene kolačiće i slično, upotrijebite med.
  • Med je također odličan izbor u umacima za salate i marinadama za meso jer djeluje kao emulgator (pomaže miješanju ulja i ostalih tekućina).
  • Prilikom dodatka meda napitku (npr. čaju) treba pripaziti da napitak nije prevruć jer se time gube ljekovita svojstva meda. U tekućini med treba biti potpuno otopljen, jer se na taj način u organizmu potpuno iskorištavaju dragocjene ljekovite tvari.
  • Med je lagano kiseo što mijenja predviđeni okus vašeg jela. Za svaku šalicu meda koju ste upotrijebili, dodajte ¼ do ½ čajne žličice praška za pecivo radi neutralizacije kiselog okusa.
  • Tamne vrste meda imaju intenzivniji okus koji može prikriti željenu aromu jela pa ih upotrebljavajte kušajući jelo. Tamni medovi jakog okusa više se koriste u kombinaciji s namirnicama blagog okusa kao što su vrhnje, jogurt, kruh i kaša.
  • Uz neka jela, med se definitivno bolje slaže od šećera (palačinke).

Skladištenje meda

Iako je teško odrediti rok trajanja ove namirnice, u prehrambenoj se industriji najčešće uzima rok trajnosti od dvije godine. Ono što je najvažnije jest da med bude skladišten u nepropusnim posudama tako da vlaga iz okoline ne može prodrijeti do meda koji bi je apsorbirao. U velikim količinama med se čuva u kontejnerima od nehrđajućeg čelika. Čuvajte ga stoga, dobro zatvorenog na hladnom i tamnom mjestu.

Oprez prilikom kupovine meda

Ako nabavljate med u trgovini s npr. brand-om trgovine, morate biti svjesni da je ovaj med bio zagrijavan, cijeđen i filtriran pa ne sadrži čestice. To znači da u medu ne postoje nikakva zrnca oko kojih se može stvoriti kristalizacija. Taj med neće kristalizirati, a to nije prirodna biokemija meda. Ako nabavljate med od poznatog vam malog pčelara, u medu su još prisutne sitne čestice kao pelud i enzimi. Med će možda kristalizirati, ali to ne umanjuje njegovu kvalitetu.

Mućnimo svojom glavom

I što za kraj reći. Makar nedostaje još mnogo modernih znanstvenih istraživanja, dokazi o blagotvornosti i ljekovitosti meda su očiti i neupitni. Zamjena rafiniranih šećera medom u našoj svakodnevnoj prehrani jedan je od prvih koraka povratka prirodi.

Sirup od maslačka i meda

Ovo je dobar način da iskoristite zdravlje iz svojeg vrta. Odvojite par sati proljetnog sunčanog vremena za sebe, odite u prirodu i naberite maslačkove glavice. Nemojte upotrebljavati one koji rastu uz prometnice, ili blizu područja na kojima se koriste herbicidi.

Sastojci:

1 šalica puna cvjetova od maslačka
1 šalica vode
1 šalica meda
3 jušne žlice limunovog soka

Postupak:

  1. Operite cvjetove i osušite ih protresavši cjedilo,
  2. Odvojite rukom ili nožem cvjetnu čašku od latica jer su zeleni dijelovi gorkog okusa,
  3. U dubljoj posudi prekrijte cvjetove šalicom filtrirane vode,
  4. Promiješajte neka voda prekrije sve latice,
  5. Zakuhajte i neka kuha 5 minuta,
  6. Krčkajte na laganoj vatri 25minuta,
  7. Procijedite ovu tekućinu u drugu posudu,
  8. Dodajte med i promiješajte ga,
  9. Sada dodajte limunov sok.
  10. Pustite sok da se ohladite te ga pohranite u staklenoj boci u hladnjak. Med služi kao konzervans.

Komentari

Za objavu komentara morate biti prijavljeni.

Jeste li uživali u ovom članku? Budite informisani pridružujući se našem biltenu!

Povezano