Šavarš Karapetjan – Jedan od najvećih heroja ikada!

Šavarš Karapetjan je 1976. imao 23 godine bio sportska zvijezda SSSR-a i do tada 11 puta rušio svjetski rekord, 17 puta bio prvak svijeta, 13 puta evropski šampion i 7 puta prvak SSSR-a.

Karijera mu je bila na vrhuncu i ništa ga nije moglo zaustaviti. Bio je šampion.

Sve dok jednog dana…

Šavarš je kao i obično džogirao duž brane u Erevanu, u Jermeniji, 16. septembra 1976. godine. Odjednom, autobus sa 52 putnika je izgubio kontrolu i uletio u 10 metara duboku vodu. 

Iako bez ikakve opreme, jer je trčao, a ne radio na svojim ronilačkim pripremama, bacio se da pomogne. Skok u ledenu vodu, pravo do autobusa koji je potonuo. Svuda oko se podigao veliki mulj od tog pada, vidljivost gotovo da nije postojala. Sva vrata i prozori bili su zatvoreni. Snagom svog tijela, a vođen čudesnom željom da se spasi bar neko iz te smrtonosne klopke, počeo je da stopalima lomi zadnje staklo na potonulom autobusu.

Uspio je. Ledena voda je pokuljala po onesviješćenim i teško povrijeđenim putnicima. On je zgrabio prvu osobu koju je mogao da razazna u toj tmini, izronio i dao svom bratu, Kamu Karapetjanu, takođe plivaču, da je iz vode položi na suho. 

Većina putnika je od siline udara ostala bez svijesti. Kasnije su se stručnjaci složili da niko osim Šavarša ne bi mogao da uradi ono što je on uradio.

Šavarš je proveo više od 20 minuta u ledenoj vodi, 30 zarona. Spasio je 20 života. Izvukao je on više od 20 ljudi, ali nisu svi uspjeli da prežive.

Dok je po ko zna koji put uskakao u vodu, prolaznici su vidjeli da mu iz tijela vire komadići stakla. Kada su ga kasnije upitali šta je bilo najstrašnije, Šavarš je odgovorio: ”Znao sam da mogu da zaronim ograničen broj puta i plašio sam se da ću pogriješiti. Dole je bilo toliko mračno da ništa nisam mogao da vidim. Jednom sam izvukao sjedište umjesto putnika… Mogao sam da spasim još jedan život. To sjedište me još uvek progoni u snovima”.

Dok je izvlačio tridesetu osobu, Šavarš je izgubio svijest. Hrabrost ga je skupo koštala. Zaradio je zapaljenje oba plućna krila i trovanje krvi. Ljekari veoma dugo nisu znali da li će preživjeti. Život mu je visio o koncu: bio je bez svijesti 46 dana. Na kraju se oporavio, ali nikada više nije mogao da se takmiči u plivanju.

19. februara 1985. godine, Šavarš se zadesio u blizini zgrade u plamenu. Uletio je unutra i počeo da izvlači ljude. I ponovo – višestruke opekotine, dug boravak u bolnici.

Šta je poslije bilo s ovim herojem? Nije postao političar niti slavni sportski trener niti ljubimac TV kamera. Ne. Šavarš je otišao u Moskvu i otvorio fabriku obuće kojoj je dao ime "Drugi udah". Baš kao što je on dao drugi udah u živote tačno 20 ljudi koji su preživjeli pad autobusa samo zahvaljući njegovom junaštvu.

Kasnije je dobio medalju UNESCO-a za poštenu igru i junaštvo, a jednom asteroidu dali su ime Šavarš.

Komentari

Za objavu komentara morate biti prijavljeni.

Jeste li uživali u ovom članku? Budite informisani pridružujući se našem biltenu!

Povezano