ŠOK U SUDNICI: "Pomoćnik ministra tražio novac i seks, a zauzvrat nudio stalni posao?"

U Sudu BiH jučer je počelo saslušanje svjedoka Tužilaštva BiH u predmetu koji se vodi protiv bivšeg ministra sigurnosti Dragana Mektića, dvojice zaposlenika Ministarstva i vlasnika privatne firme. Optuženi su za zloupotrebu novca iz projekta koji je finansirala Europska unija, donosi CIN.

Pomoćnik državnog ministra sigurnosti Samir Agić pomogao je T.F. da dobije privremeni angažman u ovoj instituciji. Nakon toga joj je postavio dva zahtjeva − da mu vrati dio novca od angažmana i da spava s njim, a on će se potruditi da ona dobije stalni posao.

Ovo je navedeno u optužnici koju je krajem prošle godine podiglo Tužilaštvo Bosne i Hercegovine (BiH) zbog sumnje na zloupotrebu sredstava iz projekta na kojem je i T.F. radila, navodi Centar za istraživačko novinarstvo.

Radi se o projektu „Prekogranična suradnja u oblasti vatrogastva između BiH i Crne Gore“, koji je provodilo Ministarstvo sigurnosti BiH sa partnerskom organizacijom - Institutom za zaštitu od požara i eksplozija iz Sarajeva (INZA). Na realizaciju projekta je potrošeno oko 340.000 KM, uglavnom novca Europske unije.

Tužilaštvo tvrdi da su u tom projektu pojedini vanjski saradnici vraćali novac koji su dobili za angažman i da su za nabavu robe i usluga angažirani prijatelji i njihove firme.

Uz Agića su optuženi i bivši ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić, šef njegovog kabineta Igor Golijanin te vlasnik INZA-e Edin Garaplija.

Ranije su se izjasnili da nisu krivi. Suđenje im je počelo početkom ovog mjeseca na Sudu BiH kada je pročitana optužnica. Jučer je svjedočio prvi od 31 najavljenog svjedoka Tužilaštva. Svjedočila je Lejla Hodžić, šefica Odsjeka za finansijsko-materijalne poslove i upravljanje budžetom u Ministarstvu sigurnosti BiH, koja je govorila o procedurama javnih nabavki.

„Mala se ne buni“

Za angažman vanjskih saradnika uglavnom je bio zadužen pomoćnik državnog ministra Samir Agić, koji je bio koordinator ovog projekta, a pomagao mu je i vlasnik INZA-e Edin Garaplija. U optužnici je navedeno da su njih dvojica od saradnika tražili da vrate dio novca koji su dobili radeći na projektu i na taj način su uzeli oko 39.000 KM.

Jedna od njih je T.F., angažirana kao pomoćnica projekt-menadžera. Ona je cjelogodišnji ugovor o radu potpisala sredinom 2016, uz mjesečnu naknadu od 1.125 KM. Istražiteljima je rekla da je posao dobila nakon razgovora s Agićem.

Rekla je i da joj je Agić objasnio da će dobiti oko 4.000 KM kao retroaktivnu naknadu za mjesece koje nije ni radila i od nje je zatražio da mu donese taj novac, prenosi CIN.

Ona je na to pristala: „Onda je on preda mnom nazvao Edina Garapliju i rekao mu: ´Evo, mala se ne buni, dići će novac i dat će.' Onda sam čula kada je Garaplija s druge strane njemu odgovorio ´super, super´. Onda mi je on pružio ruku i rekao: ‘Baci pet!’“

T.F. tvrdi da je Agiću dala novac isti dan kad joj je uplaćen.

Međutim, on kaže da je to T.F. izmislila kako bi ga kompromitirala. „Treba uništiti ono što je Samir Agić stvorio u prethodnom periodu“, rekao je u razgovoru za Centar za istraživačko novinarstvo (CIN).

T.F. je istražiteljima povjerila i neugodnost koju je imala na službenom putovanju, na koje je sredinom 2016. godine zbog ovog projekta išla s Agićem u Crnu Goru.

Prema njenim riječima, odsjeli su u hotelu u Nikšiću. Agić ju je uvečer pozvao u sobu, uz izgovor da mu treba zbog posla. Dočekao ju je u ogrtaču ispod kojeg je bio nag, ponudivši joj seks i rekavši da će „gledati svim silama da ona ostane u Ministarstvu da radi“.

Ona ga je odbila, izašla iz sobe i noć provela uznemirena. Sutradan joj je na putu za Podgoricu, kako je ispričala, Agić rekao da o tome što se dogodilo u hotelskoj sobi, nikome ne priča i da razmisli o ponudi, „jer svaka žena to želi i pristala bi“. Istražiteljima je rekla da na to ništa nije odgovorila.

Nakon povratka, nije imala mnogo posla na projektu. Uglavnom je obavljala poslove Agićeve sekretarice - donosila mu je kafu i brinula se o pošti.

Agić je novinarima CIN-a rekao da je Fočić ovu priču izmislila te da on i nije noćio u hotelu u Nikšiću. T.F. ne želi susret s novinarima, ali je u poruci napisala: „Imaju putni nalozi, ima zabilježeno u hotelu da je bio, putovnica kad je ušao, a kad izašao.“

Još najmanje tri osobe su u toku istrage rekle da su vraćale dio novca koji su dobile po osnovi angažmana na projektu - Amer Salihović, Admir Tatarin i Elvir Topalović. Radili su u Garaplijinim firmama: INZA, "INZA lab" i u Agenciji za zaštitu ljudi i imovine INZA.

Istražiteljima su ispričali sličnu priču − angažman su uglavnom dobili preko Agića, a na poticaj direktora Garaplije. Od njega su dobili usmenu naredbu da novac koji dobiju od angažmana, donesu u firmu. Mogli su zadržati deset posto. Posao su obavljali u matičnoj firmi, a ne u Ministarstvu, kako je ugovorom bilo predviđeno. Radili su kao projekt-menadžeri ili pomoćnici za mjesečnu naknadu od 1.222 do 2.060 KM, ovisno o poziciji. Prema navodima iz optužnice, u INZA-u su donijeli oko 35.300 za Garapliju i Agića.

Topalović je tokom istrage rekao da nije bio zadovoljan činjenicom da je zadržavao tek oko 100 KM, jer je imao mnogo posla. Kaže da se na to žalio i direktoru: „Garaplija mi je na to rekao da ne zatežem i da on ima obveze prema nekim drugim osobama, ali mi nije rekao tada kome ide novac, ali sam ja shvatio da taj novac koji ja vratim, uzima netko drugi.“

Topalović ne želi razgovarati o ovome s novinarima dok traje suđenje, a Garaplija je kratko odgovorio: „To ćemo dokazati na sudu“, prenosi CIN.

Nabavke za kuma

U optužnici je navedeno da je potrošeno oko 125.000 KM za nabavku neodgovarajuće vatrogasne opreme, o čemu je CIN pisao. Nabavljene su industrijske, a ne vatrogasne kacige, te kupljene metlarice koje vatrogasci nisu tražili, a nisu nabavljene čizme, koje su im potrebne.

Agić i Garaplija se terete da su angažirali prijatelje i poznanike za trenere na radionicama za vatrogasce tako što su sami načinili tehničku specifikaciju i uvjete za izbor kandidata i obavijestili ih o javnim pozivima. Na angažman trenera potrošeno je oko 23.000 KM.

Također, tri firme koje su vršile usluge štampanja promotivnog i drugog materijala su u političkoj i kumovskoj vezi s optuženim Golijaninom i Mektićem. Njima se stavlja na teret i pomaganje tim firmama da dobiju posao. Među njima je „Agencija Visia“ iz Istočnog Sarajeva, koja je u vlasništvu Golijaninovog kuma Vladana Jeftovića. Ova firma je krajem 2016. godine dobila 5.000 KM vrijedan posao grafičkog uređenja monografije, koja nikada nije ni odštampana, prenosi CIN.

Ministarstvo sigurnosti BiH odbija CIN-u dostaviti dokumentaciju u vezi s ovim javnim nabavama, uz obrazloženje da ju je izuzelo Tužilaštvo.

Mektić tvrdi da optužnica sadrži niz „netačnih“ i „proizvoljnih kvalifikacija“. U izjavi za CIN je rekao da nije ni poznavao ljude koji su na projektu angažirani i da su mnoge stvari definirane u projektu prije nego što je on došao na poziciju ministra.

Na konstataciju novinarke da je potpisivao odluke i rješenja, Mektić je odgovorio: „Milion stvari dobiješ na stol, pomoćnik ti resorni potpiše, parafira… Šta ćeš?!“

 samir agic - dragan mektic crni bombarder portal

 

Izvor:  Slobodna Bosna

Komentari

Za objavu komentara morate biti prijavljeni.

Jeste li uživali u ovom članku? Budite informisani pridružujući se našem biltenu!

Autor:
Najpopularnije