Zašto?

Zašto se svi mi bojimo promjena? Zašto i dalje stvaramo atmosferu odlaska mladih iz naše sredine? Zašto nam prednost imaju frizerke i diplome zaradjene ko zna kako i ko zna gdje nad perspektivnim studentima, mladim ljudima sa idejama koje su razvili u sopstveni biznis i mladima koji iste ideje mogu predstaviti svima nama i sa njima unjeti malu promjenu, pa koliko ona mala bila, značajna je.

Još jedan izborni ciklus iza nas je i na njima, kao i obično nije bilo mnogo promjena. I dalje nam kapu kroje isti ljudi, sa istim obećanjima, riječima, pohvalama njihovog "dosadašnjeg" rada i onoga "dobrog što su nam učinili. Čast ću dati ljudima koji su bili spremni za promjenu a najbolji primjeri su Sarajevo i Banja Luka. Sad dolazi ona narodna " Ma svi su oni isti".

A zašto? Pustimo ih. Možda zapravo nešto promjene. Možda nam daju želju da ne idemo. Možda.

Možda će i nad nama nastati vedro nebo. Možda ćemo i mi napokon izaći iz ovih devet Danteovih krugova pakla i možda ćemo se otarasiti Tantalovih muka. Jer to je ono što je naš život. To je naša svakodnevnica nažalost odavno postala.

Ne može se to samo mjenjati. Treba nama još novih Milana, Marka, Draška, Petara i ostalih da bi se mogli nadati nečemu. Treba nama novih mladih koji su spremni izaći medju nas i razgovarati sa nama. Pa ako ništa razgovarati o problemima koji nas muče. 

Mnogo je lako posmatrati sve odozgo. Lako je reći "Mi smo tu uz vas" a zapravo su godinama udaljeni.

Do nas je. Niko za nas ne može mjenjati. Niko za nas ne može graditi budućnost. 

Mi moramo.

Mi hoćemo. 

Do tada, tražimo načine. Pokušavajmo. Mjenjajmo iznova i iznova. Gradimo i kad tad nam će se nešto vratiti.

Dajmo prednost mladim i obrazovanim ljudima. Dajmo prednost nama samima i možda, ali možda jednog dana odlučimo da ostanemo. Da se borimo. Da gradimo.

I najbitnije od svega, da živimo

Komentari

Za objavu komentara morate biti prijavljeni.

Jeste li uživali u ovom članku? Budite informisani pridružujući se našem biltenu!

Povezano
Autor:
Najpopularnije